Tko… s čime… 

Mario – Magarac na prvom mjestu, vođa puta.
Vozi: sporo. Pod guzom: Naomi (Honda CTX).

Mojca – Slovenka. Posjeduje nekretnine u Ljubljani i na Bledaja, tam gde ribe plivajo.
Vozi: iza mene. Pod guzom: mopedić (Aprilia 400 ccm)

Bojan – Slobodan Slovenac. Budući stanovnik St. Moritza.
Vozi: iza Mojce. Pod guzom: Crvena Africa (Honda)

Ivan –  Slobodan Slavonac. Za dvije godine milijunaš (k’o Del Trotter).
Vozi: zadnji. Pod guzom: Veeeelika Yamaha chopper

I gdje…

Alpe. Prekrasne Alpe. Impresivne Alpe.

8 dana, 4 motora, obišli su 30+ prijevoja kroz 3 države. Ukupno 2.100 km, sa 35+ km visinske razlike uspona i isto toliko spuštanja. Fotke ne mogu dočarati svu tu ljepotu prirode, ali evo pokušat ću.

Glavni cilj – prijevoj svih prijevoja – Stelvio. 48 iznimno oštrih serpentina na petnaestak km – hvala, ali motorom više nikad. Usput, cilj je osvojiti i dodatne količine prijevoja iz Top 100. Naime, prije 6 godina sam kupio knjigu Top 100 Alpskih prijevoja za motore (Izdavač: Brukmann). I odlučio u 10 godina proći sve. Do sada sam došao do cca 60 (zajedno sa tridesetak na ovom putu).

Sporedni cilj – Bernina Express. Švicarski vlakić koji vozi preko prijevoja Bernina, inače pod zaštitom Unesco-a. Dobit će i posebni post na Putopisi.Blog.
U svakom slučaju – ludilo!

1. dan, nedjelja – Zagreb-Vipiteno (550 km)

Ivan i ja iz Zagreba, Mojca iz Ljubljane, Bojan iz Celja. Mojca je najduže spavala (zapravo nije, ona se najduže spremala, ipak je jedino žensko u ekipi), jer je meeting point – Ljubljana. Oke, oke, moram priznati, poslije se pokazalo, kad je dužina spremanja u pitanju, da sam ipak ja najveće žensko u društvu.

Za danas “samo” tri prijevoja, ali puno km. Piva, večera, spavanac… Aha, nije to sve. Uz večeru smo odigrali partiju stolnog nogometa, koji se nalazio na terasi simpatičnog restorana. Hrvatska protiv Slovenije. Reprezentacija Hrvatske je cijelu utakmicu imala terensku inicijativu, ampak je Slovenija zmagala 10:5. Bilo je tu i niskih udaraca sa slovenske strane, kao Bojan nikad to nije igrao, a zabio je više od pol golova. A moram reći i da sam ja, kao dugogodišnji golman bio prilično statičan, čak drven. Publika je bila prilično nezainteresirana, rekli bi kazališna, a dojam je da smo im išli malo i na živce – možda smo bili malo preglasni za jedan restoran. Laku noć!

Ruta današnjeg dana: https://goo.gl/maps/WaMXdka3Zfw

Naj naj fotka dana

2. dan, ponedjeljak – Vipiteno-Stelvio (320 km) 

Danas 5 teških, ali prekrasnih prijevoja. Od toga zadnji onaj kojem smo se najviše veselili. Ipak, na kraju smo se zbog njega najviše oznojili. Uska cesta, “bezbroj” serpentina, puno raznih vozila… Impresivan je taj Stelvio, ali jednom mi ga je više nego dosta.

A prije toga, negdje u nekom selu, vozili se mi tako u koloni i uleti policajac sa palicom između auta ispred i mene – i: “Ju drajv tu fast, not tu fast, bat tu fast. Okej, hau fast? Inaf fast – tventi juros.” Mojca se, nikom nije bilo jasno zašto, valjda iz solidarnosti prema meni, također zaustavila pa je i ona ostavila tventi juros ovima.

Stali smo i na prijevoju Rechenpass, gdje je jezero koje je potopilo cijelo selo. Ostao je viriti samo vrh zvonika crkve. Zanimljivo za fotkanje.

Kraj dana, kao i svaki drugi – večera, piva, spavanje.. Ovog puta uz kamin.. Ipak smo na 2.700 mnv.

Na prijevoju Timmelsjoch je muzej motora. Ulaznica je 10 eur – zanimljivo. Evo nekoliko fotki iz muzeja.

Na kraju Otztaller Gletscherstrasse je i najviša cestovna točka u Europi – 2.798 mnv.

Nas četiri na vrhu, to je jedna od dvije današnje fotke dana. Teško se bilo odlučiti koja je “jača”. Ona na vrhu Europe ili na vrhu Stelvia.

Ruta današnjeg dana: https://goo.gl/maps/4YM7eKdtY6C2

3. dan, utorak – Stelvio-Tirano (280 km)

Jutro na Stelviu. Pogled kroz prozor je nevjerojatan.

Danas smo uglavnom vozili po alpskim cestama Švicarske. Sve jedna bolja od druge. Široke, asfalt odličan, serpentine umjerene i pregledne – izmišljene za motore!
A tek pejzaži. U svim putopisima iz Švicarske se može pročitati “još samo fali ljubičasta Milka krava i to je to”. I to stvarno je to – dakle, još samo fali ljubičasta krava na tim bregima!

Danas smo upoznali i Švicarsku skupoću – 6 kava i vode (iz pipe/špine/slavine) = 42 eur. Od danas više ne pijemo kavu u Švici.

Meni najzanimljiviji dio danas je bio preko prijevoja Bernina gdje prolazi i vlak Bernina Express kojim se sutra vozimo. A pogotovo je fora dolazak u Tirano. Vlak prolazi kroz strogi centar grada, zatvara se kružni tok, turisti fotkaju.. totalna atrakcija. Mi smo danas baš jeli pizzu na tom trgu kad je prošao. Evo video:

​​

Fotka dana

Ruta današnjeg dana: https://goo.gl/maps/MtFzNWAXBGC2

4. dan, srijeda – Tirano-St. Moritz-Tirano (vožnja Bernina Expressom)

Bernina Express je crveni vlakić (kako bi Mojca rekla) koji povezuje švicarske gradove Chur, Davos i St. Moritz sa Tiranom u Italiji. Obzirom da smo spavali u Tiranu, mi smo se vozili do St. Moritza i nazad. Vlak prolazi preko prijevoja Bernina. Ne znam koji bi dio pruge prozvao najatraktivnijim, viadukt od 360 stupnjeva, serpentine ili jezero na samom prijevoju, sve je uau. Kao uostalim i St. Moritz. Iako ću za Berninu otvoriti poseban post posebno namijenjen ljubiteljima vlakova, evo ipak nekoliko fotki vožnjice (traje 2 i pol sata u jednom smjeru).

Inače, od Tirana do St. Moritza smo se vozili u zatvorenim panoramskim vagonima, a nazad u otvorenom panoramskom vagonu. Ovo potonje je totalno ludilo!

A sad fotke St. Moritza – grada samo za bogate. Što se osjeti na svakom koraku.

U St. Moritzu smo svi napravili dogovor. Ako/kad do kraja života netko od nas četiri bude imao stan u St. Moritzu, ostali troje će imati po mjesec dana godišnje korištenje stana. Odmah smo napravili i plan kako će tko doći do stana:
Mario – naslijediti će stan od tete za koju nije znao do tada
Bojan – oženit će bogatu udovicu koja ima više nekretnina diljem St. Moritza (za svakog od nas po jednu)
Mojca – šetat će cucke – tu mi još mora objasniti kako je točno mislila doći do stana šetnjom pasa
Ivan – za dvije godine će postati milijunaš pa će kupiti stan (nekak ovo zvuči najrealnije)

Fotka dana

5. dan, četvrtak – Tirano-Tirano (195 km)

Ponovo u sedlu. Ali lakši je dan, samo dvjestotinjak km kružne rute. Malo nas je i kišica oprala. Ali samo malo.

I danas sreli domaće ljude. Bračni par iz Ogulina.

Mojca i ja smo dodatno išli pogledati tzv. Marmitte. To su nekakve rupe u stijeni koje je nedavno (prije par ‘iljada godina) napravio obližnji ledenjak. Najveća fora je što smo se do tuda dofurali (opet) Bernina Expressom (jedna stanica od mjesta gdje smo ostavili motore), a druga cool fora je što se u jednu od tih rupa moglo ući. Mojca je odmah ušla, a ja sam se bome premišljao. Ipak sam na kraju ušao, iako su se lojtrice tresle ko travica na vjetru. Jedino je čudno da se Mojci nisu tresle, a meni jesu – pa zar je moguće da su se lojtre tresle od straha?!

Fotka dana

Ruta današnjeg dana: https://goo.gl/maps/sbaJRCtRE5v

 

6. dan, petak – Tirano-Bolzano (195 km)

Danas počinje povratak doma. Iako nekoliko zanimljivih prijevoja, danas je ipak bio najdosadniji dan. Malo su nas razmazili svi ovi pejzaži i prijevoji tako da nam ovakvi samo “obični” prijevoji ne mogu više samo tako podići razinu uzbuđenja :-). Zato je i tako malo fotki današnjeg dana.

A drugi razlog zbog malo fotki je današnje bježanje od kiše. Kao da smo cijelim putem vodili trku sa jednim oblakom. Na jednom mjestu je bio brži, ali onda smo mi ubacili u višu brzinu i uspjeli pobjeći. Tu smo se malo i razdvojili, Bojan je bio brži i od oblaka i od nas i jedini nije oblačio kišno odijelo.

E da, danas navečer smo vodili važnu raspravu – što su pederuše, a što motoruše. Jel znate razliku? Za početak, to su torbice. Dakle, motoruše su one koje imaju dva mjesta kopčanja, vežu oko pojasa i oko noge. I baš djeluju onako muževno. A pederuše su one koje se nose oko pojasa. Ivan i ja imamo motoruše, a Bojan pederušu. I taman kad smo ga počeli zafrkavati, morao sam priznati da doma imam tri pederuše, po jednu uz svaki outfit – poslovni, sportski i casual. A nisam sponzoruša.

A popili smo i kavicu u mjestu na kojem skijaju najveće svjetske face, u Madoni di Campiglio.

Fotka dana

Ruta današnjeg dana: https://goo.gl/maps/jgXNZPLbWf72

7. dan, subota – Bolzano-Arta Terme (230 km)

Subota je. Prolazimo kroz najljepši dio Dolomita, prijevoja Pordoi i Falzarego, ali gužva je užasna. Sreća pa motoristi pretječu sve kolone.

Fotka dana

Ruta današnjeg dana: https://goo.gl/maps/nFKJrPkMyCD2

8. dan, nedjelja – Arta Terme-Zagreb (Ljubljana, Celje)

I opet standardna rečenica za zadnji dan putopisa – eh, kad bi se sad mogli samo teleportirat doma.

I sad shvatio da od zadnjeg dana imam samo jednu jedinu fotografiju, i to one sa benzinske pumpe nadomak Zagreba, gdje smo Ivan i ja oblačili kišna odjela jer je počelo padati ko ludo. Dakle, u 8 dana po Alpama tek nešto malo kišice, a onda nas opere u Zagrebu.

I za sasvim običan kraj, malo prirode i društva…

Prirodno je da smo nešto klopali, ali definitivno ovo nije bio gurmanski izlet. Uglavnom pizze (ja pogotovo jer su mi talijanske pizze savršene) i tjestenine, jednom kineski restoran i nešto malo ostalog.

A prava priroda – nevjerojatno lijepa! Kao što sam već negdje prije napisao, fotke ne mogu dočarati tu ljepotu prirode u krajevima koje smo obišli, to jednostavno treba doživjeti.

Društvo – sjajno! Sve smo se vrlo jednostavno dogovarali, odlično funkcionirali, vozili sličnim tempom (dobro, dobro, možda za neke malo presporo), u slobodno vrijeme se odlično zezali, jednostavno – ekipa za poželjeti. Nadam se ponovnoj zajedničkoj vožnji!