I ne samo za Grossglockner, nego i za još ponešto… ali ‘ajmo redom.

Sanja i Zlatko su iskazali želju da idu na Gross, a nama nije puno trebalo da se odlučimo prikrpati. Dugi vikend je pred nama. Oni su krenuli još u petak, a mi u nedjelju popodne. I dobro smo pogodili, njih je malo opralo u subotu, a mi smo imali tri dana sunca… To je zato što je u petak Rijeka izgubila od Dinama pa je, što bi narod rek’o, “i Nebo plakalo”, a ne samo Sanja. A ja kao navijač Dinama, naravno da se nisam rugao… možda malo ;-).  Zato sad u Euro kupovima navijamo i za jedne i za druge naše…

1. dan: NEDJELJA, ZAGREB – RAMINGSTEIN (320 km)

I tako smo se žena i ja u nedjelju navečer pridružili Sanji i Zlatku, bio je to uglavnom samo transport do mjesta Ramingstein, u malom simpatičnom obiteljskom hotelu Durigon. Dočekao nas simpatičan gazda, porijeklom s Kosova pa prilično dobro govori naški.

Danas samo par fotkica, treba čuvat’ film za sutra i preksutra :-).

Ruta današnjeg dana: https://goo.gl/maps/KWzM21J1TnL2

A onda…

2. dan: PONEDJELJAK (250 km)

RAMINGSTEIN (spavanje) – TURACHER HOHE – NOCKALMSTRASSE – MALTA HOCHALMSTRASSE – MAKETA VLAKOVA – GROSSGLOCKNER HOCHALPENSTRASSE – HEILIGENBLUT (spavanje)

Prekrasno jutro. Iako je prozor sobe tik uz cestu, čuje se žubor obližnje Mure. Idem malo pofotkati.

Prvi u nizu prijevoja je Turacher Hohe. Ništa posebno, ali prilično dobra cesta. Na vrhu je mjesto istog imena i jezerce. Dvije brze fotkice i pičimo dalje.

Nockalmstrasse. Prošao sam ju već nekoliko puta i svaki puta se čudim koliko je zanimljiva.

Malta Hochalmstrasse. Meni osobno jedna od najdražih alpskih cesta. “Slijepa ulica”. Na kraju se nalazi impresivna brana, najveća u Austriji, sa platformom za prošetati iznad ničega. Zanimljivo iskustvo. Uz branu je i hotel čudnog oblika. Jednom sam spavao u njemu, zavrti se čoe’ku u glavi unutra. Ne od luksuza, nego od oblika hotela (vidi sliku).

Na ruti nam se nalazila najveća željeznička maketa u Austriji pa smo malo svratili. Ipak je to moj hobi. Nije me oduševila, vidio sam i (puno) ljepše.

I onda cilj našeg putovanja – Grossglockner Hochalpenstrasse. Bio sam do sada tri puta gore i svaki puta sam zakasnio na onu uspinjaču koja se spušta na sam glečer. I to zato jerbo svaki puta zaboravim da radi samo od 10 do 16 sati.. grrrr… Sad moram i četvrti puta doći…

Alfred Hitchcockstrasse. Nakon ovog događaja koji ću sad opisati, komotno bi se i tako mogla zvati ova cesta. Naime, gore na parkingu na ogradi vidim ja ovo:

Idem ja sve bliže i bliže i počnem: “di si mala, čekaj, nemoj odletit, da te pofotkam” (mirnim glasom ponovim to nekoliko puta i približim se svaki puta pomalo). Kad sam se već jako približio, ova lijeva napravi ovo:

Počela je kreštati na sav glas, ali nije odletjela. Odjednom se oko nas počele skupljati te kreštavice i nastalo je ovo:

Uspjeli smo pobjeći u garažu na vrijeme. Kasnije smo malo prosurfali da vidimo kakve su to ptice. Dakle, to je Alpska Galica (iz porodice vrana). I lijepo tako sve piše na wikipediji, a između ostalog i ono najbitnije – ne razumiju hrvatski, samo njemački. Zato se raspizdila kad sam joj govorio – nije sirota niš’ razumjela :-).

Ipak smo se nekako dočepali Heiligenbluta gdje smo spavali, ali mogao bi dati časnu pionirsku riječ da sam ovu kreštavu Alpsku Galicu čuo na prozoru svoje hotelske sobe. Laku noć!

Ruta današnjeg dana: https://goo.gl/maps/SsVXJ6LXhGu

3. dan: UTORAK (500 km)

HEILIGENBLUT (spavanje) – GOLDECK PANORAMASTRASSE – VILLACHER ALPENSTRASSE – PYRAMIDENKOGEL KLAGENFURT – LOIBL PASS (LJUBELJ) – ZAGREB

Prognoza je kiša, a mi se budimo sa ovim pogledom:

Goldeck panoramastrasse. Moj prvi posjet ovoj alpskoj cesti. Ništa specijalno, ali vrijedi se provozati. Sve puno planinara, očigledno austrijanci vole planinarenje.

Villacher Alpenstrasse. Pošto je na taj dan bila Gospa, nešto se gore dešavalo pa su nas zbog gužve jedva pustili na cestu. Ali kad se Sanja uhvatila objašnjavati sa onom tetom u kućici, ova sirota nije imala izbora nego nas pustiti. Sanja po engleski, teta po njemački i – diže teta rampu.

Zastali smo i kod Villacherske skakaonice, čisto da shvatimo kakav je to feeling kad staneš na vrh skakaonice prije skoka. Ne bi fala!

Pyramidenkogel Klagenfurt. Ovo je fantastična atrakcija. Toranj iznad Klagenfurta, pogled impresivan. A fora je i što se može spustiti toboganom, umjesto liftom. Išao sam na to prošli puta pa sam ovaj puta propustio – sad mi je žao :-(. Sljedeći puta se opet spuštam na dupetu.

Ruta današnjeg dana: https://goo.gl/maps/dUbj7tcnKvG2

I na kraju, dvije sasvim obične primjedbe… 

Jedna dobra, jedna loša. Prvo loša. Radno vrijeme u Austriji. Za poludit. Svi restorani se zatvaraju između 20.30 i 21 sat. Drugi dan se nismo stigli ni otuširat kad smo stigli u restoran, odmah smo išli klopat, jerbo “kićn iz klouzd et half past eijt”. A ujutro nema doručka prije 8. Ni kave. Sanju je bilo teško obuzdat da ih ne zgrize tam jer joj nisu dali kavu prije 8.

Evo nas za jednom takvom ranom večerom u punoj opremi:

A evo i cool fotke Sanje kako (nećete vjerovati) telefonira:

A dobra stvar – Karnten Card. Spavali smo u hotelu koji u sklopu svoje cijene (120 eur za dvije osobe) daje i Karnten Card gratis. Sama po sebi cijena sobe nije mala, ali sa Karnten Card-om smo onda mogli ući na sve alpske ceste, na toranj u Klagenfurtu, kao i na onu maketu. Nažalost, od atrakcija koje smo još planirali, nismo stigli niti na jednu žičaru niti na brod na jezeru Millstatter See. Kad smo sve zbrojili, da smo to sve plaćali, potrošili bi oko 60 eur. Znači da nam je spavanje ispalo oko 60 eur (30 eur po osobi) u hotelu sa 4*. Drugim riječima, ako imate dovoljno vremena, cijelo spavanje možete uštedjeti na atrakcijama.

Sve u svemu, Kernten je austrijska pokrajina jako blizu Hrvatskoj, a ima zaista puno toga za vidjeti – spremam se opet.