Gdje Dunav ljubi nebo

Od ideje do realizacije

Već me više godina draga prijateljica zove na Božićni sajam u Iloku, a ja nikako da dođem. Ove godine je prijateljica postala gradonačelnica (e da, može se doći na čelo grada i ako nisi političar, nego samo voliš svoj grad) pa sam odlučio svakako nešto izvesti i doći. Plan je bio jednostavan, prvi dan vlakom od Zagreba do Vinkovaca, dalje biciklom preko Vukovara do Iloka, navečer posjetiti sajam, a drugi dan sve isto u suprotnom smjeru. Objavio sam plan na grupicu sa svojim bic-frendovima Smucekima, ali nažalost nitko se nije odlučio. Nekima nije odgovarao termin, nekima ledeno, nekima skupo… A meni, nit je odgovarao termin (čitaj: žena digla nos jer sam išao dva dana prije Badnjaka), nit mi je bilo toplo (prilično sam zimogrozan), a bome nije sve skupa ni malo koštalo. Ali, nisam se pokolebao i u petak 22.12. u 4.52 bio sam spreman za pokret. I baš se ugodno iznenadio kako je lijepo pedalirati gradom tako rano. Malo ljudi, malo prometa, istina prilično hladno, ali ugrijao sam se pedalirajući malo jače (nisam palio asistenciju na svom Jebajku). Predobro.

Vlak je zaista odličan izbor za putovanje, iako će neki reći da ja, kao pasionirani ljubitelj vlakova, nisam objektivan po tom pitanju. Ali, men’ to super! U 6.15 iz Zagreba, a malo iza 10 u Vinkovcima. A mogao sam i drijemati, i prošetati, i obaviti nuždu po potrebi, i uživati u pogledu na jutarnje pejzaže.

Vukovar

Cesta od Vinkovaca prema Vukovaru je jednim dijelom dosta široka, a biciklom je pametno skrenuti u Nuštru sporednom cestom kroz Bogdanovce. Usput mi je “upala u oko” kuća sa velikim lijepim jaslicama ispred kuće. Vjerujem da ljudi ne zamjeraju što sam stao i pofotkao, vrijedi vidjeti.

Za cca sat vremena laganog pedaliranja, stižem do Vukovara. Kratko razgledavanje, fotkanje, kuhano vinčeko da me zgrije i pičim dalje, ipak je Ilok cilj putovanja. Evo par fotkica iz Vukovara.

Eurovelo 6 od Vukovara do Iloka

Cesta od Vukovara do Iloka, koja je i dio jedne od europskih biciklističkih ruta (Eurovelo 6 od Atlantika do Crnog mora), je noćna mora za bicikliste. Bezbroj kamiona, auti većinom voze preko stotke. A najopasnije pozicije su prirodni “hupseri”. Naime, ako se nađete na vrhu hupsera biciklom, a auto iza leđa ne usporava, jerbo naravno da ne treba usporavati, pa to je samo biciklista (grrr), postoji realna mogućnost da se oni nađu drito na vrhu hupsera, a onda je mimoilaženje dva auta i jednog bicikla vrlo neugodno – pogotovo za biciklistu. Slavonci, obožavam vas k’o ljude, divni ste i srdačni, ali brate mili ne volite bicikliste uopće. A kako bi sjajno bilo da se županija tu malo potrudi i napravi biciklističku stazu Vukovar-Ilok. Istina, ne može ići obalom Dunava, jer je dosta strma i nezgodna za stazu, ali bez problema bi mogla ići par metara od ceste. U svakom slučaju, ova ruta nije baš preporuka za bicikliranje. Usput sam malo skrenuo s ceste na vidikovcu prema Šarengradskoj adi. Nije mi žao, iako ću zbog toga vjerojatno na bajku imati blata još dugo dugo.

Božićni sajam u Iloku 

E došla je večer i vrijeme je za posjet Božićnom sajmu. Grupica entuzijasta iz udruge Cuccium, na čelu sa mojom prijateljicom, danas gradonačelnicom, je prije 4 godine pokrenula Božićni sajam. Besplatno kuhano vino i kobasice, štandovi sa lokalnim obrtnicima i domaćim proizvodima, kulturno-umjetnički program. Jako jako simpatično!

E onda me frendica upoznala sa njenim frendom, zovimo ga Mirketz, a pridružio nam se i veleposlanik Čilea, zovimo ga Maximiliano. Ispostavilo se poslije, jako cool guy.

GdjeDunavLjubiNebo (46) (1280x960) (1280x960)
Jasno se vidi tko je došao biciklom…

E onda je Mirketz predložio da svi zajedno odemo kod njegovog frenda u vinariju Buhač na 10-15 min da degustiramo vina. E onda smo mi odlučili prihvatiti poziv. E onda, kad smo počeli degustirati, više nam se nije dalo dići. Odlično društvo, vrhunska vina, slavonske domaće delicije, vatrica u peći – i tako se 10-15 min pretvorilo u cjelovečernje druženje. U jednom trenutku smo zaključili da svi zapravo ličimo ne neke slavne osobe (zapravo oni liče na nas) pa su tako na kraju za istim sjedili Ben Afleck, Andy Garcia, Andres Iniesta i Dolf Lundgren. Ovog zadnjeg nisam ni poznavao do te večeri.

Pošto smo imali i diplomatu u društvu, morali smo se dotaknuti i važnih političkih pitanja. Najvažniji zaključak te rasprave je da Hrvatska ima jedan od najvećih koeficijenata lijepih žena per capita. Sve u svemu, večer za prepričavanje. Hvala ljudi!

GdjeDunavLjubiNebo (53) (1280x960)

Ilok foto sešn

Subota ujutro. Čak se i sunce sramežljivo pojavljuje. Ekipica iz vinarije se okupila kod mene u hotelu na kavi pa prije nego svatko ode na svoju stranu, Mirketz će nas provesti po Iloku da napravimo foto session za potrebe ovog bloga. Evo i rezultata.

Prvo Principovac…

Pa malo uz Dunav…

I na kraju po starom gradu…

I to je to. Vrijeme je za povratak. Opet put pod kotače, istim putem nazad, Ilok-Vukovar-Vinkovci. Vjetar žestoko puše u prsa. Uključujem prvi nivo asistencije i tako vozim skroz do Vinkovaca. Ali vjetar je stvarno jak pa je i sa asistencijom tempo oko 20 km/h. To je uzelo svoj danak, pa sam do Vinkovaca potrošio cca 70% baterije.

Antireklama za (neke) vinkovačke ugostitelje

Kako sam do Vinkovaca potrošio dosta baterije, a vremena do polaska vlaka sam imao dosta, odlučio sam sjesti u neki restoran, pojesti obilan ručak i usput napuniti bateriju. Loša odluka! Tu subotu su radila dva restorana. U restoranu Lamut, inače mom omiljenom, imaju odličan roštilj, tamo su mi lijepo objasnili da nema mjesta za bicikl, a kamoli još da ga i punim, jerbo nema baš niti jedne slobodne utičnice. Iako je cijeli prvi dio restorana bio prazan. U drugom restoranu, Vatikan, su bili čak i konkretniji. Tamo sam ljubazno pitao da li mogu ručati vani, jer su unutra stvarno imali gužvu. Teta konobarica mi je nevoljko rekla da mogu ako mi nije hladno. A pošto sam vidio da im neki radnici buše nešto ispred restorana, i imaju proveden produžni kabel do van, pitao sam da li mogu i ja nekako uključiti svoj Jebajk. Tada mi je drugi konobar uzvratio “zar vi mislite da smo mi autoelektričarska radnja?!“. Ja sam se naravno zahvalio, rekao kako sam upravo odlučio da više nisam gladan i otišao na željeznički kolodvor, kod dvije ljubazne curke, i pojeo odličnu pizzu. I napunio svoju bateriju. A Jebajkovu bateriju smo riješili u vlaku. I svi sretni. Čak i ovaj konobar u drugom restoranu, jer “kako sam samo dobro odbrusio ovom čudno obučenom liku koji traži moje struje“.

Vidimo se opet… 

Izlet za pamćenje! Istina, manje po biciklističkoj ruti, koja zaista nije baš za neku preporuku, ali zato po svemu ostalome itekako. Ilok i Vukovar su jako lijepi. Svakako dobra ideja za provesti vikend, uz vrhunska vina i odličnu klopu, a ima se i što vidjeti. A do tamo se može doći raznim prijevoznim sredstvima, ne samo ovako kao ja. Iako, za ljubitelje bicikliranja, mislim da je ova kombinacija vlaka i bicikla, i dalje najzanimljiviji način.

I da… drugi vikend 6. mjeseca, Ilok će biti domaćin međunarodnog polumaratona. Neću trčat, samo ću degustirat…  See ya…

Pogledaj rutu prvog dana (drugi dan je ista samo u obrnutom smjeru)

A evo i video prikaz rute prvog dana.

GdjeDunavLjubiNebo (89) (1280x673)

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s