I tak’ smo, moj Jebajk i ja, odlučili ovu subotu odjuriti na kavu u Mariju Bistricu. Vani magla. Od snijega, kojeg je Milanche (ne gradonačelnik, nego Sijerković) najavio tri dana prije na Dnevniku, ni pahulje.

No, tik što sam prošao Kašinu, zasjalo sunce pa mi se moj “put” od četrdesetak km tamo i nazad, pretvorio u laganini vožnjicu i foto session omiljene mi rute od Kašine, preko Laza, do Marije Bistrice. Ali nije mi oduvijek bila omiljena. Tek od prije par godina, kad je renovirana, je stvarno poželjna ruta za bicikliste i (pogotovo) motoriste. A pošto mi je na par km od kuće, eto naziva “Moje Alpe”.

Nakon Kašine, obavezno je stajanje na izvoru. Tu uvijek ima nekoga tko stane natočiti. A nisu rijetki ni oni koji si pune one boce za aparate. Tko zna, možda ih i prodaju dalje hehe…

A sad par fotkica same ceste… Užitak…

Marija Bistrica

Hrvatsko nacionalno svetište, kao i jedno od najpopularnijih i najposjećenijih marijanskih svetišta u Hrvatskoj.

To je sve što ću napisati, za sve ostalo tu je – wiki.

I tako, nakon kavice koja mi je tako dobro sjela, na povratku doma se nisam zaustavljao. Izlet od tri sata, malo bicikliranja, malo fotkanja, malo dogovora s Njim i puno puno užitka po Mojim Alpama. Ako netko ne zna, evo to je ova ruta. Možete ju povezati na ruti oko Medvednice ili možda na putu za Varaždin ili jednostavno otići do Marija Bistrice na kavu i nazad, kao ja danas… Ljeti nerijetko viđam motore stranih registracija kako mi prolaze pored kuće u smjeru Laza. Očigledno se među motoristima pročula kao poželjna ruta…

Inače, prije puno puno godina, ista ruta mi je bila i moja prva vožnja motorom, što sam tada dokumentirao jednim simpatičnim tekstom o doživljaju prve vožnje motorom. Bude i to uskoro osvanulo ovdje na blogu…