Pet Smuceka su, pojačani ljubljančankom Mojcom, odvozili đir oko Ljubljane po POTu i usput posjetili Advent u Ljubljani…

Glavne uloge

Što je POT?

POT na slovenščini odnosno PUT po hrvaški. Ali prava skraćenica je zapravo PST, što znači Pot Spominov in Tovarištva. Za vrijeme II. svjetskog rata tu je bila postavljena bodljikava žica. Dug je 32 km i pretežno je nizinski, ali ima jedan onako opaki uspon. Cijeli POT je odlično označen, što znakovima uz stazu, što znakovima u stazi. Ipak smo se na jednom mjestu malo izgubili, ali nas je ljubazna cvjećarka vratila na pravi POT.

Ako želite više informacija, bacite pogled na wiki.
Za video prikaz rute kliknite ovdje.

 

Drvoredi i mostići

Cijeli POT je prekrasan. “Bezbroj” drvoreda, mostića, lijepih pogleda, stvarno užitak za bicikliranje.  Uostalom, bolje da nabacim fotke nego da meljem o tome. Ovdje koristim priliku da zahvalim i dragoj Smucekici Nadi, na nekim fotkama iz galerija današnjeg bloga.

Hrana i piće

Kao i na svim Smucek izletima, bicikliranje se moralo dobro “podmazat”. Za početak, naša Smucekica B je ponijela domaće suhomesnate proizvode pa smo već u vlaku za Ljubljanu imali malu gozbu. Budimo iskreni, ja sam više-manje sve potamanio. Ipak je ostalo nešto i za pauzu na pola puta. Ipak, pravi ručak je slijedio u restaču Momo u centru Ljubljane. Odličan roštilj po prihvatljivim cijenama. A što se tiče pića, od nekud su se pojavile “rakije-to-go” koje smo maknuli negdje usput, a sjećam se i nekih flašica (u kojima nije bilo energetsko piće). A bome smo kuhano vino često spominjali…

A kad smo kod hrane i pića… pitaju tako mene Mojca i Tikvić “jel znam šta su rdeča pesa?” … kao oni će mene sa slovenskim.. ja sam stari “slovenac”, pa naravno da znam – pileća prsa!

Advent u Ljubljani

Na kraju bicikliranja posjetili smo i Advent u Ljubljani. Nije ko Zagreb, ali lijepo je uređena i Ljubljana. Izdvajam najbolju klobasarnu u Sloveniji i umjetničku instalaciju s razigranim spermićima.

Naguraj ga (u vlak)

Vlak je bitan dio ovakvih izleta. Ovog puta nas je malo neugodno iznenadio austrijski vagon, na putu za Ljubljanu. Prvo, ima kao dva mjesta za bicikle, ali teško da bi na to mjesto, rekao bi mjestašce, stala dva bicikla. Dobra okolnost je da smo vlakom prevozili samo moj Jebajk, ostali su stigli Medomobilom (auto od Mede, koji prima više bicikala nego vagon za prijevoz bicikala). Jedva smo ga nagurali unutra. Drugo, vagon sa kupeima nije imao grijanje. Sreća, nije nam jasno kako, ali B je u torbi, uz suhomesnate proizvode imala i dekicu.  A u vlaku za Ljubljanu sam sreo i frendicu J, koja je išla u posjet bratiću u Ljubljanu. Mislim da će nam se i ona pridružiti na nekom od sljedećih bicikliranja.

Inače, u vlaku za nazad se dogodila i “anegdota dana”. Na kolodvoru u Ljubljani se dogovorimo da Tikvić i ja utovarimo bicikl, a da cure (B i J) ulove jedan kupe samo za nas. No, kako smo nas dvojica uletjeli na kraj vlaka, tako smo odmah tu zauzeli i zadnji kupe. I odmah nazvali cure da nam se pridruže na KRAJ VLAKA. Razgovor je tekao otprilike ovako:

• M: evo mi smo na kraju vlaka, spremili bicikl i zauzeli kupe, dođite do nas
• Ž: evo nas
• M (nakon 10 min): pa dobro gdje ste?
• Ž: evo nas
• Ž (nakon 2 min): pa dobro gdje ste vas dvojica? došle smo do kraja vlaka
• M: šta vidite?
• Ž: lokomotivu
• M: e pa lokomotiva vuče vlak, ona je na POČETKU vlaka, odite na KRAJ vlaka
• Ž: ahaaaa.. evo nas

Ekipica

Sjajna…

Ljudi, hvala vam na divnom društvu, baš mi je trebao ovakav dan…

Ljubljano, vidimo se na proljeće/jesen

Bicikliranje po POT-u je super jednodnevni izlet, a pošto POT obiluje drvoredima i prirodom koja je sasvim sigurno puno življa bojama u proljeće ili jesen, već sad je pao dogovor da će nas POT ugostiti u jedno od ta dva godišnja doba – ja glasujem za jesen.